Magarac (latinski: Equus africanus asinus[1]) je pripadnik vrste pripitomljenih kopitara iz porodice Equidae.
Magarci su prvi put pripitomljeni oko 3000. p. n. e. otprilike u isto vrijeme kao konji i proširili su se širom svijeta.
Također, magarci se mogu ukrštavati sa konjima, ali se tada rađaju sterilne jedinke. U slučaju parenja pastuha i magarice dobija se mazga, a kada se pare magarac i kobila, dobija se mula.
Za razliku od domaćih konja, kopita magarca prilagođena su kamenoj, neravnoj podlozi. Daju im siguran oslonac, ali nisu pogodni za brzo trčanje. Magarci vode porijeklo iz suhih područja. Boja krzna im je siva ili smeđa do crne, ponekad crvenkasta. Pored toga, magarci mogu biti i šareni. Potpuno bijeli magarci su vrlo rijetki (otok Asinara pored Sardinije, austrougarski albino ili barokni magarac). Noge su im ponekad zebrasto prugaste, a stomak bijel, kao i područja oko očiju i gubice. Većina magaraca imaju uspravne grive i rep koji završava velikom kićankom. Uške su im puno veće nego kod konja.
Ovisno o rasi, visina u ramenima im je između 90 i 160 cm, a spolno zreli su u dobi od 2 do 2,5 godine. Parenje je moguće tokom cijele godine, no u pravilu se odvija u proljeće. Nakon gestacije od 12 do 14 mjeseci, dolazi na svijet obično jedno mladunče, no ponekad se rađaju blizanci. Sišu oko 6 do 9 mjeseci. Magarci su u pravilu dugovječniji od konja i mogu biti i stariji od 40 godina.
Magarac (latinski: Equus africanus asinus) je pripadnik vrste pripitomljenih kopitara iz porodice Equidae.
Magarci su prvi put pripitomljeni oko 3000. p. n. e. otprilike u isto vrijeme kao konji i proširili su se širom svijeta.
Također, magarci se mogu ukrštavati sa konjima, ali se tada rađaju sterilne jedinke. U slučaju parenja pastuha i magarice dobija se mazga, a kada se pare magarac i kobila, dobija se mula.
