nomes no trilho de navegação
Ljekovita žalfija (mirisava žalfija, mirisava kadulja, ljekovita kadulja lat. Salvia officinalis), višegodišnja i medonosna, polugrmovita biljka visine 30 do 60 cm jakog korijena. Donji dijelovi stabljike su drvenasti, a gornji zeljasti. Listovi su dugački, ovalnog oblika, a cvjetovi tamnoljubičaste boje. Kadulja je samonikla biljka, ali se i uzgaja zbog traženog i cjenjenog eteričnog ulja.
Latinsko ime Salvia, iz kojeg potječe domaća kadulja, dolazi od latinske riječi salvare, što u prevodu znači spasti, spasavati ili izliječiti, jer su je Rimljani još prije 2000 godina koristili i upotrebljavali za liječenje. Drugi dio latinskog imena, officinalis, prevodi se kao "službeni" što označava da je korištena kao službeni lijek u ljekarnama. U biljnoj medicini je česta praksa da se ona vrsta biljke koja se najčešće koristi iz tog roda u medicinske svrhe označava sa "officinalis" ili "officinale".
Kadulja je ljekovita biljka i dio je nekoliko svjetskih farmakopeja[1]. Kadulja se koristi kao začin u mnogim svjetskim kuhinjama. Eterično ulje kadulje se koristi u medicini i kozmetici. Spada u visoko medonosne biljke.
Mitska upotreba: Ljekovitost kadulje spoznali su još Stari Rimljani i antički Grci. U faraonskim grobnicama u Egiptu jedan od glavnih sastojaka smjese za balzamiranje bila je upravo kadulja. U srednjem vijeku spravljao se ljubavni napitak od listova kadulje, rute i latica ruže.
Neka od najvažnijih djelovanja kadulje[2]: snažno protuupalno, antivirusno, antibakterijsko i protugljivično djelovanje, snažan antioksidans te jedan od najboljih čistača i stimulatora limfe, jača cirkulaciju te djeluje kao ekspektorans, odličan je hormonalni regulator, lipolitičko, adstringentno i spazmolitičko djelovanje, a posjeduje i dobre analgetičke učinke.
Kadulja u sebi može sadržavati više od 60 različitih spojeva i supstancija koji imaju glavnu ulogu u njezinom medicinskom djelovanju. U sastavu kadulje uz razne minerale možemo pronaći i vitamine A, B₁, B₂ i C te dugačak niz aktivnih supstancija poput: alfa i beta tujona, limonene+18, cineola, kamfora, kamfena, alfa pinena, borneola, beta pinena, alfa humulena, viridiflorola te još mnogo drugih. Upravo te tvari su najzaslužnije te imaju ključnu ulogu u liječenju mnogih bolesti i poremećaja.
Kadulja je najkorištenija biljka za probleme usne šupljine, bilo da se radi o problemu sa grlom ili zubnim mesom.
Izuzetno je cijenjena biljka i u kineskoj tradicionalnoj medicini,dovoljno je reći da su nekada kinezi holandskim trgovcima davali za jednu količinu kadulje dvostruku količinu kineskog čaja . [3]
Od kadulje se koristi isključivo list. Najljekovitiji list se dobiva kad kadulja počne cvjetati, a to je najčešće u svibnju. List se bere, suši i čuva pažljivo. Glavni ljekoviti sastojak lista kadulje je isparljivo mirisno etarsko ulje, kojeg ima od 1,5 do 2,5 %. Oporost i ljekovitost lista potječe od tanina. I gorke materije u kadulji djeluju ljekovito. Kadulja ulazi u sastav velikog broja lijekova, koji se upotrebljavaju za ispiranje usta i grla kad nastanu upale, jer su to dobra i bezopasna sredstva koja jačaju sluzokožu i djeluju antiseptično. Do otkrića antibiotika kadulju su stoljećima upotrebljavali u obliku čaja protiv znojenja za oboljele od tuberkuloze, jer smanjuje lučenje znojnih žlijezda. Čaj i drugi lijekovi načinjeni od kadulje upotrebljavaju se i za jačanje organizma. Čaj od kadulje[4] također pomaže kod raznih upala.
Neželjeni efekti su mogući kod neprekidnog i dugotrajnog korištenja kadulje. Mogući simptomi su: uznemirenost, povraćanje, vrtoglavica, drhtavica, epileptički napadi, prijevremene kontrakcije tijekom trudnoće. Osobe sa epilepsijom trebaju izbjegavati kadulju.[5]
Listovi sadrže do 2,5 % eteričnog ulja,u sastav kojeg ulaze cineol(do 15 %),alfa i beta pinen,linalol,borneol i borneol acetat,,linalil acetat,tujon,te druge terpenske tvari,alkaloidi,flavonoidi(genkvanin,hispidulin,6-metoksi genkvinin,luteolin,salvitin,6-hidroksiluteolin,cirziliol,nepetin,cinarozid),tanini,te smolaste i druge tvari.Osim navedenog listovi sadrže triterpenoide:oleanolovu i ursolnu kiselinu,diterpen salvin,fenolkarbonske kiseline:kofeinsku,klorogrnu,noklorogenu,kriptoklorogenu,ruzmarinsku,vitamine P i PP,fitoncide.
Od makroelemenata u listovima su identificirani(mg/g):kalij(22,90),kalcij(40,90),magnezij(9,20) i željezo(0,80).
Identificirani su i mikroelementi(mkg/g): mangan(99,20),bakar(15,50),cink(97,40),kobalt(0,80),krom(2,69),aluminij(73,92),vanadij(1,25),selen(0,18),nikl(1,53),stroncij(89,70),olovo (5,23),bor(78,00) i litij(0,15).[6]
Wilfort,R. Ljekovito bilje i njegova upotreba,Zagreb 1974.
Konstantinov,J., Šalfei ot 100 bolezni,Moskva 2013.
Ljekovita žalfija (mirisava žalfija, mirisava kadulja, ljekovita kadulja lat. Salvia officinalis), višegodišnja i medonosna, polugrmovita biljka visine 30 do 60 cm jakog korijena. Donji dijelovi stabljike su drvenasti, a gornji zeljasti. Listovi su dugački, ovalnog oblika, a cvjetovi tamnoljubičaste boje. Kadulja je samonikla biljka, ali se i uzgaja zbog traženog i cjenjenog eteričnog ulja.
