Mačke (Felidae) je naziv za porodicu životinja iz reda zvijeri (Carnivora) unutar natporodice mačkolikih životinja (Feloidea).
Svojim habitusom je većina vrsta iz te porodice vrlo slična široko rasprostranjenoj i opće poznatoj domaćoj mački: imaju gipko tijelo, mehko krzno, kratka lica i relativno male lubanje. Uši su im uspravne, šiljaste do zaobljene, a mačke ih mogu okretati u raznim pravima. Kao kod svih zvijeri, oči su im okrenute prema naprijed da bi mogle vidjeti prostorno, što je vrlo važno za sposobnost procjene udaljenosti od lovine. Razlike u veličini mačaka su vrlo velike, od dužine tijela od 30 cm pa sve do 200 cm.
U odnosu na veličinu lubanje, mačke imaju relativno velike oči. Zjenice imaju velike mogućnosti širenja i skupljanja, ovisno o količini svjetla u okolini. Male vrste mačaka imaju okomite zjenice, a velike okrugle. U tami se zjenice mogu ekstremno raširiti, pa su u stanju još relativno dobro vidjeti i u vrlo mračnoj sredini. Vidno polje mačaka je 200-220°. Prema zjenicama se može vidjeti raspoloženje mačaka: ako su široko otvorene, ona se osjeća ugrožena i u odbrambenom je raspoloženju; vrlo stisnute zjenice znače da je agresivna.
Čulne dlake (zool. vibrise) obilježavaju mačke kao pretežno noćne životinje. Tu vrstu dlaka mačke imaju posebno na njuški (tzv. "brkovi"), ali i iznad očiju kao i u pazuhu prednjih šapa. Vibracije zraka pokreću te dlake, pa prema smjeru i snazi zračnih vibracija mačke mogu preko posebnih čulnih ćelija u korijenu dlaka ugrubo "vidjeti" okolinu i u najvećem mraku. Te su dlake potpuno razvijene kod tek okoćenog mačjeg podmlatka, što govori o važnosti čula opipa koji one pružaju toj životinjskoj porodici.
Raspoznavanje okusa mora kod mačaka biti brzo i tačno, jer one ne mogu žvakati hranu. Prepoznavanje okusa je neophodno radi određivanja pokvarene ili neukusne hrane. Imaju hrapav jezik jer je pokriven papilama. Papile smještene po uzdužnoj sredini jezika imaju male šiljke okrenute prema tijelu. Ti šiljci služe za "češljanje" dlake, skidanje mesa s kostiju lovine, ali su posebno važni u njezi novorođenčadi. Lizanjem majka potiče krvotok mladunaca. Papile na prednjem dijelu jezika služe za određivanje okusa, kiselog, slanog i gorkog. Osim toga, jezik služi i kao "kašika" kod pijenja vode.
Gornja- i donja čeljust su čvrsto povezane zglobom koji ne dozvoljava druge pokrete osim otvaranja i zatvaranja. Zubalo ima 30 zubi i dijastemu. Ona omogućuje, da očnjaci, kod zatvaranja gornje i donje čeljusti, prođu jedni pored drugih. Očnjaci, ili zubi "hvatači" služe za hvatanje i držanje lovine. Zubi "koljači" služe za odgrizanje komada mesa koje se zatim bez žvakanja guta. Koljače tvore zadnji predni kutnjak i prvi kutnjak. Rubovi su im oštro nazubljeni i kod ugriza se mimoilaze.
Mačke imaju po pet prstiju na prednjim i četiri na zadnjim šapama. Osim geparda, plosnatoglave mačke i mačke ribara, sve ostale mačke imaju pandže koje su u pravilu uvučene i zaštićene u "jastučićima" na šapama. Samo kad je potrebno, mačke ih korištenjem određenih mišića izvlače iz zaštitnih jastučića. Ovo zato, da ostanu oštri i ne istupe se kod hoda. Nehotično izvlačenje pandži sprečavaju tetive s unutrašnje strane prstiju. Osjećaj opipa je na šapama vrlo dobro izražen, to je razlog zašto mačke često i šapama istražuju nepoznati predmet.
Sve mačke imaju rep. On im koristi za održavanje ravnoteže, ali i za sporazumijevanje unutar vrste. Kod nekih vrsta, kao npr. kod risa, je vrlo kratak. Rep također može da ukazuje na raspoloženje u dodiru sa ljudima. Što je mačka nervoznija to više mlati repom.
Mačke žive na svim kontinentima osim na Antarktiku. Međutim, važno je reći da su ih u Australiju i Okeaniju sa sobom donijeli naseljenici. To je naročit problem za lokalnu faunu jer do tada nije poznavala mačke, pa im se nije mogla prilagoditi.
Većina mačjih vrsta su samotnjaci. Mužjaci i ženke se sreću samo u razdoblju parenja, a nakon toga se razilaze. Značajni izuzetak su lavovi koji žive u većim čoporima, a i mužjaci geparda ponekad formiraju manje skupine koje zajedno idu u lov. Iako se mačke većinom smatraju kao kućni ljubimci, one se ne mogu voditi za lancem. Već iz razdoblja Egipta su bile poštivane zbog svoje samostalnosti, elegancije i nepokorivosti, a takve su i dan danas.
Mačke se hrane gotovo isključivo mesom, dok je puno drugih zvijeri u grupi svejeda. Mačke su vrlo specijalizirane zvijeri, i uglavnom su lovci iz zasjede. Jedino gepard može slijediti plijen na duže staze. Mačke u slobodnoj prirodi preferiraju živu lovinu, a samo izuzetno jedu strvinu.
Postoji tradicionalna sistematika, koja bi se mogla, ugrubo, svesti na podjelu na velike i male mačke, postoji jedna novija koju je postavio molekularni biolog Stephen J. O'Brien, specijalist za istraživanje porijekla mačaka i objavio u studiji[1]. Njegovo stablo se zasniva na istraživanjima ćelijskih uzoraka svih mačaka uz pomoć pet različitih metoda molekularne biologije.
Skaćeno su grupirane:
Mačke (Felidae) je naziv za porodicu životinja iz reda zvijeri (Carnivora) unutar natporodice mačkolikih životinja (Feloidea).
Svojim habitusom je većina vrsta iz te porodice vrlo slična široko rasprostranjenoj i opće poznatoj domaćoj mački: imaju gipko tijelo, mehko krzno, kratka lica i relativno male lubanje. Uši su im uspravne, šiljaste do zaobljene, a mačke ih mogu okretati u raznim pravima. Kao kod svih zvijeri, oči su im okrenute prema naprijed da bi mogle vidjeti prostorno, što je vrlo važno za sposobnost procjene udaljenosti od lovine. Razlike u veličini mačaka su vrlo velike, od dužine tijela od 30 cm pa sve do 200 cm.
