Velika kukuta (svinjac, živolina, lat. Conium), rod otrovnog ali i korisnog ljekovitog dvogodišnjeg raslinja iz porodice štitarki kojemu pripadaju tri vrste. Kukuta je najpoznatija po svojoj otrovnosti, točnije otrovu koniinu, koji je prvi puta sintetski dobiven 1886.[1]
Ime roda dolazi po grčkoj riječi konos (= nesvjestica).
Svjetsku slavu stekla je još u drevnoj Grčkoj jer su se njezinim otrovom vršila smaknuća, a jedan od njih bio je i Sokrat.[2]
Rod je raširen po gotovo cijeloj Europi, djelovima Azije, Sjevernoj Americi i Novom Zelandu. Stabljika je uspravna, može narasti do 250cm, gola i šuplja. Listovi su veliki, trokutasti i jajasti, cvjetovi mali i bijeli, cvatu od lipnja do rujna, a plod je kalavac. Cijela biljka ima neugodan miris. Koristi se u travarstvu u obliku melema, raznih ulja i masti, i kao sedativ i antispazmolitik. [3]
Može da izazove i trovanje domaćih životinja.
Velika kukuta (svinjac, živolina, lat. Conium), rod otrovnog ali i korisnog ljekovitog dvogodišnjeg raslinja iz porodice štitarki kojemu pripadaju tri vrste. Kukuta je najpoznatija po svojoj otrovnosti, točnije otrovu koniinu, koji je prvi puta sintetski dobiven 1886.
Ime roda dolazi po grčkoj riječi konos (= nesvjestica).
Svjetsku slavu stekla je još u drevnoj Grčkoj jer su se njezinim otrovom vršila smaknuća, a jedan od njih bio je i Sokrat.
Rod je raširen po gotovo cijeloj Europi, djelovima Azije, Sjevernoj Americi i Novom Zelandu. Stabljika je uspravna, može narasti do 250cm, gola i šuplja. Listovi su veliki, trokutasti i jajasti, cvjetovi mali i bijeli, cvatu od lipnja do rujna, a plod je kalavac. Cijela biljka ima neugodan miris. Koristi se u travarstvu u obliku melema, raznih ulja i masti, i kao sedativ i antispazmolitik.
Može da izazove i trovanje domaćih životinja.