Ječam ozimac (obični ječam, jačmen, ozimac, lat. Hordeum vulgare) je jednogodišnja biljka iz porodice trava (Graminae/Poaceae). Jednogodišnja je zeljasta biljka visoka do jedan metar, koja raste po poljima na kojima se sadi. Upotrebljava se u prehrani, kao krmivo i u pivarstvu. Također je ljekovita.
Ječam se smatra jednom od najstarijih žitarica u Europi. Sijao se još u kameno doba, kultivirao u starom Egiptu, Mezopotamiji i području europskih sojenica. Sumerani su uz uobičajenu primjenu u kuhinji, tu žitaricu koristili kao mjeru i novac, a Vedski tekstovi spominju ječam i rižu kao dva besmrtna nebeska sina. U Babilonu se od njega pravila kaša i pivo, a u Starom vijeku je prženi ječam bio važna živežna namirnica. Zdrava je i jeftina zamjena za kavu, a ječmeni slad je odlična zamjena za šećer.
Ječam je žitarica koja uspijeva u hladnijim krajevima. Koristi se za proizvodnju kruha, slada, piva, viskija, kavovina, stočne hrane i dr. i zauzima četvrto mjesto u proizvodnji žitarica.
H. vulgare se dijeli na pet konvarijeteta[1]:
U 100 g ječma nalazi se 354 kalorije, obiluje nezasićenim masnim kiselinama (koje smanjuju razine kolesterola u krvi). Sadrži dosta vitamina A, vitamina D, vitamina E, veće količine Vitamina B12 (koji je inače rijedak u biljkama), pantotenske kiseline, a od minerala sadrži kalij, magnezij, cink, željezo, fosfor, kobalt, fluor i jod. Lako je probavljiv i sadrži mnogo topivih vlakana, koja pomažu u zaštiti od raka prostate i dojke. [2]
Postoje brojni sinonimi među kojima:
Ječam ozimac (obični ječam, jačmen, ozimac, lat. Hordeum vulgare) je jednogodišnja biljka iz porodice trava (Graminae/Poaceae). Jednogodišnja je zeljasta biljka visoka do jedan metar, koja raste po poljima na kojima se sadi. Upotrebljava se u prehrani, kao krmivo i u pivarstvu. Također je ljekovita.