Dud, dudinja ili murva (Morus), je rod listopadnog drveća ili grmlja srednje visine, od 6 do 15 metara, rasprostranjen u svim umjerenim i suptropskim područjima sjeverne polulopte, osim Europe, u kojoj su njegovi predstavnici unesene vrste. U Europi su najčešće bijeli dud (Morus alba), crveni dud (Morus rubra) i crni dud (Morus nigra).
Sve tri ove poznate europske vrste rasprostranjene su i u Bosni i Hercegovini, kao i ostalim državama Balkana. Bijela dudinja poznata je po uzgoju ddovog svilca, čije larve proizvode svilu.
Dudovi rastu i na siromašnijim tlima, pretežno pješčane teksture. Krošnja im je razgranata, kao i korijenje. Plodovi, veličine 2 – 3 cm, su sočni, aromatični i vrlo ukusni. Bijeli su, ljubičasti ili ružičasti do crveni. Tipski su primjer složenog ploda.[1]
Prema obliku i strukturi dudovog ploda imenovana je i faza razvoja embriona čovjeka i ostalih sisara: morula.
Zreli plodovi duda su jestivi i široko se koriste u svježem stanju, a osobito za slatka jela, kao što su pita, torta, a može i za slatka vina, Plod crnog duda (porijeklom iz jugozapadne Azije) i crveni dud (native na istoku Sjeverne Amerike) imaju najjači okus, koji se opisuje kao kao "vatromet u ustima".[2]
Stabla duda rastu visoko sa krošnjama visine 5-6 metra pa se sade uz urbane i seoske komunikacije i u baštama za stvaranje hladovine. Međutim, takva hladovina ispod crnog duda može biti neugodna, ako zreo plod padne na svjetliju odjeću, jer ima jak pigment, koji se teško uklanja. Grane se orezuju tokom jesenje sezone (nakon opadanja lišća), koje se koristiti za trajne korpe u podršci poljoprivredi i stočarstvu.
Neki američki gradovi su zabranili sadnju dudova zbog velike količine polena koju proizvode, koji predstavljaju potencijalnu opasnost po zdravlje, jer može izazvati neke polenske alergije.[3] In actuality, only the male mulberry trees produce pollen; this light-weight pollen can be inhaled deeply into the lungs, sometimes triggering asthma.[4][5] Nasuprot tome, stabla ženskog duda stabala proizvode slatke cvjetove koji privlače polen i prašinu iz zraka. Zbog ove osobine upijanja polena, ženska stabla duda imaju rejting od samo 1 (najniži nivo alergijskog potencijala), prema OPALS ('Ogre'n Plant Allergy Scale) skali alergija.[6] However, any new growth from below the graft(s) must be removed, as they would be from the original male mulberry tree.[7]
Listovi duda, naročito bijelog, su ekološki značajni kao jedini izvor hrane za svilene bube (Bombyx mori, nazvana po rodu Morus). Lutke, prilikom gradnje kokona izlučuji sluz koja se pretvara u tanke niti koje se koriste u proizvodnji svile. Ostale larve Lepidoptera , uključujući i moljce, ponekad jedu biljke.[8][9]
Boja plodova potiče od antocijana, koji je interesantan za osnovna istraživanja u proučavanju mehanizama raznih bolesti.
Antocijani su odgovorni za atraktivne boje svježe biljne hrane, uključujući i narandžastu, crvenu, ljubičastu, crnu i plavu. Ove boje su rastvorljive u vodi i lahko se estrahiraju za prirodno pigmentirane hrane. Zbog sve veće potražnje za bojilima prirodne hrane, njihov značaj u prehrambenoj industriji je u porastu.
Jeftin i industrijski izvodljiv metod je razvijena da izdvoji antocijane iz plodova duda, koja se može koristiti za tkanine agense za sunčanje ili pigment hrane visoke kolorne vrijednosti (iznad 100). Naučnici su otkrili da je , od 31 testirane sorte kineskog duda, ukupni prinos antocijana varirao od 148 mg do 2725 mg po litru voćnog soka. Također je utvrđeno da su svi šećeri, kiseline i voćni vitamini ostali netaknuti u preostalom soku, nakon uklanjanja antocijanina, tako da sok se može koristiti za proizvodnju proizvode kao što su sok, vino, i sos.[10][11][12]
Sadžaj antocijana zavisi od klimata i područja kultivacije, a posebno je visok u sunčanim područjima.[13] Ovaj nalaz obećava tropskim zemljama koje gaje stabla duda kao dio prakse serikultute da profitiraju od industrijske proizvodnje antocijana, izdvajanjem antocijana iz ploda duda.
Ovo nudi izazovan zadatak za iskorištavanje dudove germplazme za banke gena, kao sredstva u oblasima, kao što su:
U 100 g sirovog dudovog ploda ima 43 kalorije, 44% dnevnih potreba za vitaminom C i 14% za željezo . Ostali nutrijenti su prisutni u neznačajnim količinama, koje su prikazane u slijedećoj tabeli.
Voda: 87, 68 g kJ: 179, 912 Proteini: 1,44 g Masti: 0,39 g Ugljikohidrati: 9,8 g Vlakna: 1,7 g Šećeri: 8,1 g Kalcij (mg): 39 Željezo (mg): 1,85 Magnezij (mg): 18 Fosfor (mg): 38 Kalij (mg): 194 Natrij (mg): 10 Cink (mg): 0,12 Vitamin C (mg): 36,4 Tiamin (mg): 0,029 Riboflavin (mg): 0,101 Niacin (mg): 0,62 Vitamin B6 (mg): 0,05 Folat (ug): 6 Vitamin A (ug): 1 Vitamin E (mg): 0,87 Vitamin K (ug): 7,8[14]Skupine (ocvijeće) neotvorenih ženskih cvjetnih pupoljaka
Muški cvjetovi crnog duda
Nezreo bijeli dud
Skup ženskih cvjetova
Jesenje lišće
Dud, dudinja ili murva (Morus), je rod listopadnog drveća ili grmlja srednje visine, od 6 do 15 metara, rasprostranjen u svim umjerenim i suptropskim područjima sjeverne polulopte, osim Europe, u kojoj su njegovi predstavnici unesene vrste. U Europi su najčešće bijeli dud (Morus alba), crveni dud (Morus rubra) i crni dud (Morus nigra).
Sve tri ove poznate europske vrste rasprostranjene su i u Bosni i Hercegovini, kao i ostalim državama Balkana. Bijela dudinja poznata je po uzgoju ddovog svilca, čije larve proizvode svilu.
Dudovi rastu i na siromašnijim tlima, pretežno pješčane teksture. Krošnja im je razgranata, kao i korijenje. Plodovi, veličine 2 – 3 cm, su sočni, aromatični i vrlo ukusni. Bijeli su, ljubičasti ili ružičasti do crveni. Tipski su primjer složenog ploda.
Prema obliku i strukturi dudovog ploda imenovana je i faza razvoja embriona čovjeka i ostalih sisara: morula.
