Maginja (obična planika, jagodnjak, prpak, lat. Arbutus unedo), zimzeleni je grm ili malo stablo iz porodice Ericaceae. Potječe iz mediteranskog pojasa, a raste na sjeveru do zapadne Francuske i Irske. U Hrvatskoj je rasprostranjena od Istre do dubrovačkog primorja, uključujući otoke. Može se uzgajati i u unutrašnjosti,kao smokva i lovor,na zaštićenom položaju.Zreli su plodovi jestivi, no budući da izazivaju probavne smetnje ne preporuča ih se jesti u većoj količini.
Kako je plod nalik jagodi, biljka se naziva i jagodnjak ili drvo jagoda. Plodovi sazrijevaju u studenom i prosincu, nikada istovremeno. Sasvim zreli plodovi su žarko crvene boje, poluzreli narančaste, a nedozreli zelene i žute boje.
U tradicionalnoj i narodnoj medicini, u obliku dekokta, upotrebljavaju se listovi , koji imaju sljedeća djelovanja: astringentno, diuretično, mokraćni je anti-septik, za reumatizam, tonik, a od nedavno se koriste i u terapiji hipertenzije i dijabetesa.
U lišću je visoka visoku koncentracija flavonol antioksidansa, osobito kvercitina , koji najbolje se ekstrahira dužim kuhanjem čaja.Listovi također imaju protuupalna svojstva.
Marmelada i džem od maginja su kvalitetne namirnice, neškodljive probavi i pune vitamina C.[1]
Maginja (obična planika, jagodnjak, prpak, lat. Arbutus unedo), zimzeleni je grm ili malo stablo iz porodice Ericaceae. Potječe iz mediteranskog pojasa, a raste na sjeveru do zapadne Francuske i Irske. U Hrvatskoj je rasprostranjena od Istre do dubrovačkog primorja, uključujući otoke. Može se uzgajati i u unutrašnjosti,kao smokva i lovor,na zaštićenom položaju.Zreli su plodovi jestivi, no budući da izazivaju probavne smetnje ne preporuča ih se jesti u većoj količini.
Grmovi maginje na PelješcuKako je plod nalik jagodi, biljka se naziva i jagodnjak ili drvo jagoda. Plodovi sazrijevaju u studenom i prosincu, nikada istovremeno. Sasvim zreli plodovi su žarko crvene boje, poluzreli narančaste, a nedozreli zelene i žute boje.
