Ciklidi su ribe iz velike i raznolike porodice Cichlidae, u koju spada otprilike 1,300 opisanih vrsta, a zbog velikog broja neotkrivenih vrsta, pretpostavlja se da će konačan broj vrsta ove porodice doseći 1,900. [1] Ciklidi su ribe koje se značajno razlikuju u obliku, boji, veličini, načinu života i ponašanju.
Veličina predstavnika ove porodice se kreće od 2,5 centimetra do 1 metra, dok oblici tijela variraju od snažno bočno spljoštenih do valjkastih. Oblik tijela zavisi od okruženja u kojem se nalaze: bočno spljoštene ribe poput onih iz roda Pterophyllum su prilagođene skrivanju među gustim vodenim biljem, dok je oblik tijela riba iz roda Julidochromis specijaliziran za uvlačenje u uske rupe u kamenjima. Mužjaci su veći i intenzivnije obojeni, veoma teritorijalni i često agresivni prema ribama svoje i druge vrste. Živopisno obojene vrste postaju sve popularnije akvarijumske ribe, dok su rjeđe one neuglednih boja. Pojedine vrste, poput tilapije, su važne ribe u prehrani.
Ciklidi u prirodi naseljavaju tropske vode Južne Azije, Afrike, Južne i Centralne Amerike. Najčešće se nalaze u slatkim, bilo tekućim ili stajaćim vodama, mada se neke vrste (od kojih su najznačajnije vrste rodova Etroplus i Sarotherodon) mogu naći u bočatnim i slanim vodama. [2]
Ishrana ciklida varira jednako kao i oni sami. Postoje vrste koje su primarno herbivori, te se hrane algama i mehkim dijelovima viših biljaka, a u ishranu samo povremeno uključuju manje beskičmenjake. Ostale vrste su sposobni predatori - karnivori čiji se plijen kreće od puževa, larvi insekata, spužvi pa do ostalih riba. Manji broj vrsta spada u detritovore, hraneći se trulećom organskom materijom.
Pojedine ribe ove porodice su izrazito monogamne, dok ostale formiraju hareme koji se sastoje od jednoga mužjaka i više ženki. Svi predstavnici ove porodice iskazuju izraženu roditeljsku brigu za jaja i mlađ. Ikru ili mlađ čuvaju oba ili samo jedan roditelj, zavisno od vrste. Roditelji vrsta koje ikru polažu na otvorenom (lišću biljaka, kamenjima ili podlozi) aerišu vodu oko ikre, odstranjuju pljesnjivu i neoplođenu ikru, te je agresivno čuvaju od predatora. Drugi oblik roditeljske brige je čuvanje ikre i mlađi u ustima, a susreće se kod riba iz roda Haplochromis. Ženke ovih vrsta ikru odmah po oplođenju smještaju u usta i tu je čuvaju tokom inkubacije i nakon izlijeganja mlađi. Za svo ovo vrijeme ženke ne jedu i vrijeme provode skrivene od ostalih riba, koje ih nekad pokušavaju natjerati da izbace mlađ iz usta. Iako su uglavnom ženke one koje mlađ čuvaju u ustima, to mogu biti i mužjaci, te rjeđe oba roditelja. [3] [4] [5] Neke vrste, poput diskusa, poznate su po sposobnosti da mlađ hrane svojim kožnim izlučevinama. [3]
Spisak iz 2006. godine uključivao je 220 rodova: [1]
Prema izvještaju iz 2007. godine, 156 vrsta ciklida nalazi se na spisku ranjivih, četrdeset na spisku ugroženih, a 69 na spisku kritično ugroženih vrsta. Od 1990. u divljini je izumrlo 45 vrsta ciklida, među kojima je najviše ustonoša. [6]
Ciklidi su ribe iz velike i raznolike porodice Cichlidae, u koju spada otprilike 1,300 opisanih vrsta, a zbog velikog broja neotkrivenih vrsta, pretpostavlja se da će konačan broj vrsta ove porodice doseći 1,900. Ciklidi su ribe koje se značajno razlikuju u obliku, boji, veličini, načinu života i ponašanju.
Veličina predstavnika ove porodice se kreće od 2,5 centimetra do 1 metra, dok oblici tijela variraju od snažno bočno spljoštenih do valjkastih. Oblik tijela zavisi od okruženja u kojem se nalaze: bočno spljoštene ribe poput onih iz roda Pterophyllum su prilagođene skrivanju među gustim vodenim biljem, dok je oblik tijela riba iz roda Julidochromis specijaliziran za uvlačenje u uske rupe u kamenjima. Mužjaci su veći i intenzivnije obojeni, veoma teritorijalni i često agresivni prema ribama svoje i druge vrste. Živopisno obojene vrste postaju sve popularnije akvarijumske ribe, dok su rjeđe one neuglednih boja. Pojedine vrste, poput tilapije, su važne ribe u prehrani.
Ciklidi u prirodi naseljavaju tropske vode Južne Azije, Afrike, Južne i Centralne Amerike. Najčešće se nalaze u slatkim, bilo tekućim ili stajaćim vodama, mada se neke vrste (od kojih su najznačajnije vrste rodova Etroplus i Sarotherodon) mogu naći u bočatnim i slanim vodama.
Ishrana ciklida varira jednako kao i oni sami. Postoje vrste koje su primarno herbivori, te se hrane algama i mehkim dijelovima viših biljaka, a u ishranu samo povremeno uključuju manje beskičmenjake. Ostale vrste su sposobni predatori - karnivori čiji se plijen kreće od puževa, larvi insekata, spužvi pa do ostalih riba. Manji broj vrsta spada u detritovore, hraneći se trulećom organskom materijom.
Pojedine ribe ove porodice su izrazito monogamne, dok ostale formiraju hareme koji se sastoje od jednoga mužjaka i više ženki. Svi predstavnici ove porodice iskazuju izraženu roditeljsku brigu za jaja i mlađ. Ikru ili mlađ čuvaju oba ili samo jedan roditelj, zavisno od vrste. Roditelji vrsta koje ikru polažu na otvorenom (lišću biljaka, kamenjima ili podlozi) aerišu vodu oko ikre, odstranjuju pljesnjivu i neoplođenu ikru, te je agresivno čuvaju od predatora. Drugi oblik roditeljske brige je čuvanje ikre i mlađi u ustima, a susreće se kod riba iz roda Haplochromis. Ženke ovih vrsta ikru odmah po oplođenju smještaju u usta i tu je čuvaju tokom inkubacije i nakon izlijeganja mlađi. Za svo ovo vrijeme ženke ne jedu i vrijeme provode skrivene od ostalih riba, koje ih nekad pokušavaju natjerati da izbace mlađ iz usta. Iako su uglavnom ženke one koje mlađ čuvaju u ustima, to mogu biti i mužjaci, te rjeđe oba roditelja. Neke vrste, poput diskusa, poznate su po sposobnosti da mlađ hrane svojim kožnim izlučevinama.
