Siphonophorae ili Siphonophora, sifonofore grč. σίφων - siphōn = cijev + φορος - phoros, pherein = nositi), je red Hydrozoa, razreda morskih životinja iz koljena Cnidaria. According to the World Register of Marine Species, the order contains 188 species.[2] Iako se može činiti da je sifonofor individualni organizam, svaki je primjerak u stvari kolonijalni organizam, u zajednici koja se sastoji od malih pojedinačnih životinja koje se zovu zooidi sa posebnom funkcijom za opstanak. Većina kolonija su duge, tanke, prozirne plutajuće zajednice koji žive u zoni pelagijala. Neki sifonofori, poput otrovnih i vrste Physalia utriculus, površno nalikuju meduzama.
Druga vrsta sifonofora, Praya dubia , jedna je od najdužih životinja na svijetu, a dužina tijela kolonije je 40 – 50 m.[3].[4]
Sifonofore su od posebnog naučnog interesa jer su sastavljeni od meduzoida i polipoida, zooida koji su morfološki i funkcionalno specijalizirani. Svaki zooid je individualni organizam, ali njegova integracija s drugima je toliko jaka da kolonija postiže funkciju većeg organizma. Zaista je većina zooida tako specijalizovana da im nedostaje sposobnost da prežive sami, van kolonije. To je donekle analogno konstrukciji i funkciji višećelijskih organizama, jer višećelijski organizmi imaju organe koji su poput zooida specijalizirani i međuzavisni; sifonofori stoga mogu dati tragove u vezi sa evolucijom tijela složenijih organizama.
Poput ostalih hidrozoa, i određeni sifonofori mogu emitirati svjetlost. Sifonofora roda Erenna otkrivena je na dubini od oko 1600 m, uz obalu Montereya, California. Jedinke ovih kolonija spojne su poput pera. Oni su predatori malih životinja, koristeći žarne ubodne ćelije. Među tim ćelijama su stabljike sa crvenim žarnim krajevima. Vrhovi se trzaju naprijed i natrag, stvarajući efekt svjetlucanja. Smatra se da treperava crvena svjetlost privlače sitnu ribu koju ti sifonofori jedu.[3]
Dok mnoge morske životinje proizvode plavu i zelenu bioluminiscenciju, ovaj sifonofor bio je tek drugi oblik života za koji je ustanovljeno da emitira crvenu svjetlost (prvi je bezbrojna Chirostomias pliopterus („zmajska riba“).[5]
Zbog visoko specijaliziranih kolonija, sifonofore su naučnike dugo zbunjivale. Dugo se vjerovalo da je izrazito posebna skupina, ali sada se zna da su evoluirali od jednostavnijih kolonijalnih hidrozoa sličnih onima iz postojećih redovaa Anthoathecata i Leptothecata.[6] Sukladno tome, sada su sa njima sjedinjeni u podrazred Hydroidolina. Siphonophorae su dugo fascinirali naučnike zbog svog dramatičnog izgleda, kao i velikih dimenzija i opasnog uboda nekoliko vrsta. U odnosu na srodnike, njihova biosistematika relativno je jednostavna.
Ernst Haeckel opisao je i nacrtao brojne Siphonophorae, a nekoliko tabli iz njegovog djela „Kunstformen der Natur“ (1904) prikazuju članove taksona:
Tabla 7
Tabla 37
Tabla 59
Tabla 77
Siphonophorae ili Siphonophora, sifonofore grč. σίφων - siphōn = cijev + φορος - phoros, pherein = nositi), je red Hydrozoa, razreda morskih životinja iz koljena Cnidaria. According to the World Register of Marine Species, the order contains 188 species. Iako se može činiti da je sifonofor individualni organizam, svaki je primjerak u stvari kolonijalni organizam, u zajednici koja se sastoji od malih pojedinačnih životinja koje se zovu zooidi sa posebnom funkcijom za opstanak. Većina kolonija su duge, tanke, prozirne plutajuće zajednice koji žive u zoni pelagijala. Neki sifonofori, poput otrovnih i vrste Physalia utriculus, površno nalikuju meduzama.
Druga vrsta sifonofora, Praya dubia , jedna je od najdužih životinja na svijetu, a dužina tijela kolonije je 40 – 50 m..
