Razne tropske američke loze (nalik na lozu, čokot) iz roda Vanilija iz porodice orhideja, posebno V. planifolia, uzgajana zbog svojih uskih dugačkih mahuna, iz kojih se dobija materija ukusa vanilije, izvorno iz Meksika.
Etimološki, riječ vanila nastaje iz španske riječi "vainilla", što znači "mala mahuna". Originalno, uzgajali su je srednjoamerički narodi, a španskom osvajaču Hernán Cortésu je pripisano da je upoznao Evropu, kako sa vanilom, tako i sa čokoladom, u 1520tim.
Pokušaji da se vanila uzgoji van Meksika i Centralne Amerike su bili neuspješni, zbog simbiotičke povezanosti čokota tlilxochitl, koji proizvodi vanilinu orhideju, sa lokalnim vrstama Melipona pčele; tako je bilo do 1837. kada je belgijski botaničar Charles François Antoine Morren otkrio ovu činjenicu, i započeo metodu vještačkog oprašivanja biljke.
Metoda je bila finacijski neuspješna, i kao takva, napuštena. U 1841., 12-godišnji francuski rob, Edmond Albius, koji je živio u Île Bourbon, otkrio je da se biljka može oprašivati ručno.
Trenutno postoje tri glavna kultivara vanile, na svjetskom nivou, i svi potiču od vrsta nađenih u Srednjoj Americi, uključujući dijelove današnjeg Meksika. Pojedine vrste rastu na Madagaskaru, Réunionu i drugim tropskim područjima Indijskog okeana. Glavnina vanile je vrste V. planifolia , koja je poznata kao "Madagascar-Bourbon" vanila, koja se proizvodi u malom području Madagaskara, i u Indoneziji.
Vanila je nakon šafrana, drugi najskuplji začin, zbog toga što zahtijeva puno rada, pri uzoju vanila sjemenki. I pored skupoće, veoma je cijenjena zbog svog okusa. Pisac Frederic Rosengarten, Jr. opisuje u svojoj "Knjizi začina", vanilu kao "čistu, mirisnu i nježnu", dok njenu složenu cvjetnu aromu opisuje kao "čudesni buke". Vanila se široko koristi u proizvodnji hrane, proizvodnji parfema i aromaterapiji. Mahuna ove biljke se nekada zove i zrno vanilije.
Razne tropske američke loze (nalik na lozu, čokot) iz roda Vanilija iz porodice orhideja, posebno V. planifolia, uzgajana zbog svojih uskih dugačkih mahuna, iz kojih se dobija materija ukusa vanilije, izvorno iz Meksika.
Etimološki, riječ vanila nastaje iz španske riječi "vainilla", što znači "mala mahuna". Originalno, uzgajali su je srednjoamerički narodi, a španskom osvajaču Hernán Cortésu je pripisano da je upoznao Evropu, kako sa vanilom, tako i sa čokoladom, u 1520tim.
Pokušaji da se vanila uzgoji van Meksika i Centralne Amerike su bili neuspješni, zbog simbiotičke povezanosti čokota tlilxochitl, koji proizvodi vanilinu orhideju, sa lokalnim vrstama Melipona pčele; tako je bilo do 1837. kada je belgijski botaničar Charles François Antoine Morren otkrio ovu činjenicu, i započeo metodu vještačkog oprašivanja biljke.
Metoda je bila finacijski neuspješna, i kao takva, napuštena. U 1841., 12-godišnji francuski rob, Edmond Albius, koji je živio u Île Bourbon, otkrio je da se biljka može oprašivati ručno.
Trenutno postoje tri glavna kultivara vanile, na svjetskom nivou, i svi potiču od vrsta nađenih u Srednjoj Americi, uključujući dijelove današnjeg Meksika. Pojedine vrste rastu na Madagaskaru, Réunionu i drugim tropskim područjima Indijskog okeana. Glavnina vanile je vrste V. planifolia , koja je poznata kao "Madagascar-Bourbon" vanila, koja se proizvodi u malom području Madagaskara, i u Indoneziji.
Vanila je nakon šafrana, drugi najskuplji začin, zbog toga što zahtijeva puno rada, pri uzoju vanila sjemenki. I pored skupoće, veoma je cijenjena zbog svog okusa. Pisac Frederic Rosengarten, Jr. opisuje u svojoj "Knjizi začina", vanilu kao "čistu, mirisnu i nježnu", dok njenu složenu cvjetnu aromu opisuje kao "čudesni buke". Vanila se široko koristi u proizvodnji hrane, proizvodnji parfema i aromaterapiji. Mahuna ove biljke se nekada zove i zrno vanilije.
