Raphidophyceae (rafidofite, bivše Chloromonadophyceae i Chloromonadineae)[1] su mala grupa eukariotskih algi koja uključuje i morske i slatkovodne vrste.[2] Sve rafidofite su jednoćelijske, sa velikim ćelijama (50 do 100 µm), ali bez ćelijskih zidova. Imaju par bičeva, koji su organizirani tako da oba potiču iz iste invaginacije (ili žuči). Jedan je usmjeren prema naprijed i prekriven je dlačicama mastigonemama, dok je drugi usmjeren prema natrag prema ćelijskoj površini, unutar ventralnog utora. Rafidofite sadrže brojne elipsoidne hloroplaste, koji sadrže hlorofila a, c 1 i c2. Također imaju dodatne pigmente, uključujući β-karoten i diadinoksantin. Za razliku od ostalih heterokontofita, rafidofite nemaju očnu mrlju, fotorecepcijsku organelu, koji je tipski za ovu skupinu. Kada je riječ o ekologiji, rafidofite se pojavljuju kao fotosintetski autotrofi u nizu vodenih ekosistema. Slatkovodne vrste su češće u kiselim vodama, poput bazena u močvarama. Morske vrste često ljeti izazivaju veliko cvjetanje algi, posebno u priobalnim vodama. Pored japanske obale, to rezultira crvenom plimom, koja često izaziva poremećaje u ribogojilištima, iako rafidofite obično nisu odgovorni za otrovna cvjetanja. Položaj ove grupe varirao je u ranijim klasifikacijama. Neki su prototoolozi tretirali hloromonade kao red unutar razreda Flagellata.[3] Neki fikolozi svrstavaju ih u Xanthophyceae i Eustigmatophyceae u diviziji Xanthophyta.[4] Others considered them as related to the Chrysophyceae, Dinophyceae, or Cryptophyceae [5] Nedavno je u ovu grupu premješten i heliozoa Actinophyrida.
Klasifikacija prema Cavalier-Smith & Scoble 2013:[6][7]
Raphidophyceae (rafidofite, bivše Chloromonadophyceae i Chloromonadineae) su mala grupa eukariotskih algi koja uključuje i morske i slatkovodne vrste. Sve rafidofite su jednoćelijske, sa velikim ćelijama (50 do 100 µm), ali bez ćelijskih zidova. Imaju par bičeva, koji su organizirani tako da oba potiču iz iste invaginacije (ili žuči). Jedan je usmjeren prema naprijed i prekriven je dlačicama mastigonemama, dok je drugi usmjeren prema natrag prema ćelijskoj površini, unutar ventralnog utora. Rafidofite sadrže brojne elipsoidne hloroplaste, koji sadrže hlorofila a, c 1 i c2. Također imaju dodatne pigmente, uključujući β-karoten i diadinoksantin. Za razliku od ostalih heterokontofita, rafidofite nemaju očnu mrlju, fotorecepcijsku organelu, koji je tipski za ovu skupinu. Kada je riječ o ekologiji, rafidofite se pojavljuju kao fotosintetski autotrofi u nizu vodenih ekosistema. Slatkovodne vrste su češće u kiselim vodama, poput bazena u močvarama. Morske vrste često ljeti izazivaju veliko cvjetanje algi, posebno u priobalnim vodama. Pored japanske obale, to rezultira crvenom plimom, koja često izaziva poremećaje u ribogojilištima, iako rafidofite obično nisu odgovorni za otrovna cvjetanja. Položaj ove grupe varirao je u ranijim klasifikacijama. Neki su prototoolozi tretirali hloromonade kao red unutar razreda Flagellata. Neki fikolozi svrstavaju ih u Xanthophyceae i Eustigmatophyceae u diviziji Xanthophyta. Others considered them as related to the Chrysophyceae, Dinophyceae, or Cryptophyceae Nedavno je u ovu grupu premješten i heliozoa Actinophyrida.
